|
|
| < | prosinac, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
nista mi nece ovaj blog pokvarit...nikakvi kreteni ni komentari...koji li san ja pjesnik...bwuahahaha
Check out this MySpace MP3 Player!
o meni
Dijete u tijelu teenagera pomalo odraslog razmisljanja...
Crvenokosa brineta cesto uma jedne prosjecne glupe plavuse..
Obasjana vecinom manama..rijetko da ima koju vrlinu..
Jako neozbiljna osoba sa tu i tamo ozbiljnim ispadima...
Te sa velikom kolicinom izgovorenih rijeci u sekundi koje cesto i nenamjerno nekoga povrijede..
Ponekad jako zrelo i odraslo...al vecinu vremena razmazeno, perverzno, drsko sramezljivo i ludo
zaljubljeno deriste izgubljeno u snovima...
koje odrasta sa ljubavnim baladama i mrznjom u srcu...
u svijetu prepunom fenci-šmensi ljudi i njima
prigodne malumne muzike-Cajki ..
s nadom da ce "peace colud last 4ever" jednom postati stvarnost
Ponekad zali sto nije djete 60-ih i 70-ih godina...dijete cvijeca i pank revolucija...
no smatra da se to ima i svojih dobrih strana jer bi sada bila stara smezurana napusena i
istetovirana starica bez zivota koja zali za djetinstvom...
Trenutno joj u zivotu najvece veselje i srecu predstavljaju prijatelji i jedan kutak njene sobe gdje
sve svoje misli i je prebacuje na papir
Vjeruje u duhove i zivot poslje smrti pa se ponekad i sama sebe boji...ipak nije tipicna teenagerica...
ne voli sve sta mladi vole...voli putovati...najcesce u masti... Hogwards... Nigdjezemska... Narnija... Terabithia...jedne su od njenih najcescih destinacija...obozava crtice...mjuzikle...one glupe teen filmove
...serije na rtlu...obozava svoj zivot i sve ljude koji se nalaze u njemu te smatra da ce se sve jednog dana pretvorit u dobru akcijsku komediju sa hepi endon!!!
MOJ
(ovaj je na tribinama moje skole)
(ovog iman trenutno)
Evo mene ponovo....nakon....puuuuuuuuuuuuuno vremena.......kad je na kvadrat mnozi se i brojnik i nazivnik.....hahhaha.....evo rjesavan matisu pa mi se brojevi vrte po glavi....
<
Evo u skoli super...vise-manje....vise manje nego vise....ponovno vidila nove face...al sve 5-.......
Ma ovi post zapravo ja i nepisen.....k.jo je tu s vama opet je tu.....hahhaha.....evo ka triban ode pisat gluposti...al nean sta...
Jbg...i tako zivot ide dalje....bez zaustavljanja...ljudi koje smo nekad jako dobro znali sad su se totalno prominili i to ne nabolje.,..jbg....mozda je to sve samo dio ovog odrastanja...al jbg....ja zelin ipak ostat zauvik dite koje nece mislit na probleme ovoga odrasloga svita...i moj brat robert takoder....kao jedan tim idemo dalje...ajme svi znate da je ovih dana sve moguce u izborima i onin lopovima politicarima....mislin doslovno iz svakog kantuna mi izleti sanaderova zinja i natpis idemo dalje....pa neka njih neka odu vise...ajmeeee........ma...o cemu ja ode prican.....koja politika....jel se to moze stavit u digitron....neee...i zapravo kad se sve to zbroji i oduzme...kvadrira i korjenuje...stavi u modul....pa se cjepa po slucajevima...ispada da sve ovisi o velicini cestica i o tlaku....eto to...al ipak je sve to imenica muskog roda u jednini u vokativu koja opisuje hrvatske kraljeve u narodnom preporodu koji igraju tenis na 23 stupnja sjeverne geografske sirine na zapadnoj polutki...
Ok sad je sluzbeno....probila san....ma evo ovako meni iz dana u dan sve dosadnije i dosadnije...pa me pucaju filmovi...vjerojatno neki pastirski horori....sa micky-em u glavnoj ulozi....aha...znan da niko ne razumi...jer ipak micky je onaj cije se ime ne smije izgovorit....hmm...a samo odabrani znaju o cemu ja ode prican....jel tako mia
.....
E i na kraju samo cu reci HVALA VAM i sve oko nas je kemija......dadadad.......eto ljudi to je to....nean vise sta za reci....vidimo se u sljedecoj epizodi.....pozzzzzz........=)
Eo ljudi ..obecala san da cu ponovno ozivit ovaj blog za prvin skolskin zvonon..iako to zvono nije jos zazvonilo (falin te boze) ja san odlucila napisat novi post...jee..bravo ja
...
Spending my vacation in the summer sun,
Gettin' lots of action and a lots of fun.
Scorin' like a bandit 'til the bubble burst -
Suddenly it got to be September First.
I tako prodje i jos jedno lito..lito za koje san imala velikeee planove...lito koje san ocekivala da ce bit super...lito koje me na dane ubacivalo u prevelike depresije...lito svadja...lito nove ekipe...lito opijanja...lito ne kupanja..i lito koje mozda kad se sve zbroji i nije bilo tako lose..zapravo bilo je vise nego dobro...
al jbg...sve sta je dobro kratko traje..zapravo..dok trajalo cinilo se da nikad nece doc kraj...a sad kad je kraj tu...svacan kako je zapravo sve to brzo proslo..i nemogu se pomirit sa cinjenicon da ce sva ona moja spavanja do podne...svakodnevna dosadnjivanja uz msn i simse...zamjenit knjiga..knjiga i samo knjiga..dobro aj...to se samo tako rece..za mene je knjiga samo skup papira i neprotrebno razbacanih slova koje se u otvore samo kad je naj protrebnije..na malon odmoru prije kontrolnog...
Geometry and history is just a pain,
Biology and chemistry destroys my brain.
Well don't they know that I deserve a better fate?
I'm really much too young to matriculate.
Al ipak kad u ponediljak dodem ispred skole i ugledan sva ona lica koja su mi falila odnosno koja mi nisu falila...kad udjen u razred kao ponosni drugas...i zapisen raspored sati...zapravo cu tek tad zalit sta lito nisan iskoristila najbolje sta mogu..al vrime se ne moze vratit...zato me tjesi samo jedna stvar..a to je...da ce novo lito jos brze doc...i da ce bit jos bolje ako naravno ne okinen...
Woe is me, all summer long I was happy and free.
Save my soul, the board of education took away my parole.
I gotta go back, back, back to school again.
You won't find me 'til the clock strikes three;
I'm gonna be there 'til then...
I gotta go back, back, back to school again.
Whoa, whoa, I gotta go... back to school again!
I tako jos samo 4 dana uzivancije...danas...valjda pijanka...sutra...valjda pijanka...preksutra sigurno pijanka...a nedilja...valjda park i prepricavanja svega onog sta je ostalo iza nas...a ponediljak...e to nezelin ni spominjat...
Well mama please, your child's come down with a fatal disease.
Mama said, "Come on you lazy bum now get your butt out of bed!"
"You gotta go back, back, back to school again!"
It's bye-bye fun, get your homework done,
You better be in by ten,
I gotta go back, back, back to school again.
Whoa, whoa, I gotta go... back to school again!
Svitu uzivajteeeeee!!!!!
Eo ljudovi posto nisan pisala od davnih dana...a i oni zadnji post nije mojih ruku djelo odlucila san napisat par rici...
Dakle prosla je i vise od godine dana od kad san ja onako cila nestrpljiva trazila svoje ime na listi primljenih ucenika...doznavsi da san primljena i to sa najboljin rezultaton iz prijemnog ispita...upisala san zeljenu skolu i poslje dugog dosadnog ali i zanimljivog lita okrenila san novu stranicu svog zivota i nasla se u klupama u kojima san do ne davno sjedila ...okruzena nepoznatim ljudima...sada jako dobrim prijateljima...kako dani u mom zivotu brzo lete...vec je proslo 1 polugodiste...i onda...svaki izlazak znacio je svadju (ja i ove iz osnovne)...shvativsi da smo svi jako razliciti...dogodile su se neke slucajne promjene...u nasu ekipu je svakim danon dolazilo sve vise i vise mijocana...i sada su ti ljudi jos tu...s njima djelim svaki dan...tocnije vecer...postali smo dobri...mozda neki i previse...dosle su tu i neke osobe za koje nikad nebi rekla da cemo se druzit...i sad mi je drago sta su tu jer ipak smo u osnovnoj bili vecinon skupa...neke osobe su nas napustile...krenule krivim putem...i svoje zivote doslovce okrenule naopako...neke su jos tu iako bi u dubini svoje duse volila da ih nema...al ipak ...s nekima izlazin svaki dan al lagano shvacam da to vise nije to...da su mene i jos neke zamjenile novim licima...da su sve one nase glupaste ideje i snove ostavile iza sebe...da vise nismo onako dobri kao sta smo nekad bili(zajedno smo momke gledale...zajedno po rivi setale...pravile se da smo vazne..a da smo pametne i snazne...sanjale smo zemlje daleke)...pokusavam sve vratiti na staro...al te osobe ko da vise nemaju mjesta za nas u zivotima...zao mi je...ne zelin se vise trudit oko toga ... zivot ide dalje...sta je bilo bilo...sad je sta je...a sta ce bit ko znaa...neka vrime ucini svoje...neke osobe ce se pronac u ovom tekstu...neke nece jer nisu toliko bistre (mijo ja cu tebi objasnit na msnu)...a neke ce jednostavno sve zanemarit...njihov problem...neman vise inspiracije...iden jebat mater svima koji su danas imali moj ipod u sebe...zasto ste ga morali usrat!!!!...aj svitu...sinjamo see...
oi ljudi.
...evo javljane se i ja.....napokon.....
napokon je i skola zavrsila.........falin te boze.........nisan nista pala........jeeeee........ispred nas je dugo toplo lito..........svasta se moze dogodit....ali nadan se da ce bit dobro od pocetka.....a ne ka prosla dva....samo kraj....ma duga je to prica
....khmkhmkhm.....neka mene.....ovih dana vucen se po vidilici....sa mijocanima....ma oni su super....svi su probili.....ma meni je najbolja moja prija k.jooo....ona van je zakon....dusa od covika...ja bi je proglasila sveticon....onako mala pobozna....hahah....
ipak ovih dana se svasta dogadalo...neki su dobivali slom zivaca zbog skole...nekima je policija kucala na vrata...neki su uzivali u zadnjim danima skole....te ljude sa policijom necu imenovat.....nac ce se u prici i sami...ako su dovoljnio bistri....iako cisto sumnjam....ma ja njih ne mogu svatit...kako mozes radit neke stvari kad znas da ce te kad tad uvatit....ajmo nac primjer...pusit travu
.....prvo to se sinja....drugo ni mater ni caca ti to nece oprostit i izgubit ces njihovo povjerenje....trece primjeti se na tebi...ne samo onog trena kad si u filmu nego i inace promjenis raspolozenje....nije to ka pit
....pa kad se ti posteno zalijes jedan dan...dodes doma materi kazes "ja san ja a ti si ti"...sutradan se niceg nesicas....pa se mater izdere na tebe...ti joj obecas da vise neces pit....i poli bude sve 5....a dobro...ima svakakvih ljudi....
a jos nesto ne svacan....kako neko moze bit sa nekin a da mu se taj neko uopce nesvida...nego su zajedno na nagovor prijatelja...a i to su ti prijatelji koji te prisiljavaju da budes sa nekin...pa ja namjerno nebi bila sa ton osobon...a boze boze........kakvih sve ljudi ima...ja bi se zabrinila...
nego da se mi vratimo mijocu....ah da....to je inace jako...hmhmhm....zanimljiva skola.....ima onih malo glupastih koji su taman za ti skolu a ima strebera....a stas....nego sta je najvaznije tamo i nisu svi tako losi....hahaha....pogotovo ne jedna osoba
....koju necu imenovat....hahaha....ma necu sad pisat o tome...ipak ko zna moze doc nekako do ovoga....ako mu mama dopusti otic na internet....ili mu je i to predaleko od kuce...a bolesti....ma zanemarite vi ovo....
eto to bi bilo sve...ovaj post nije toliko dubokouman jer ga nije pisala toliko dubokoumna osoba kao sto san ja...neg vec ranije spomenuta k.jooo.........eto neka onaj koji je bude s vama.......pozzzzzzzzzz.....
Jednom davno...u jednom malom splitskom kvartu....na jednoj klupici daleko od civilizacije....u vjecnom hladu divovskih borova...utociste su nasle tada 2 .odrasle
djevojcice...koje su od totalnih stranaca postale najbolje prijateljice...
Bilo je ljeto...bile su mlade...bile su ponosne na svoje dvoznamenkaste godine...vjesto su pokazivale svoja umjeca na rolama....i svoj talent igrajuci odbojku...sve dok nisu srele njih...dvojicu preslatkih tada buducih sedmasa...na svaki njihov pogled one bi poprimile cudnovatu boju crvene paprike...pratile su svaki njihov pokret...pravile su se vazne...bile su zaljubljene...zeljele su ih upoznati...cinile su sve sto je u njihovoj moci da budu u njihovoj blizini...a onda...njihove ruke su se iznenada spojile... upoznali su se...bile su presretne ...preuzivljene....poceli su se slucajno nalaziti na istim mjestima u isto vrijeme...postajali su prijatelji...igrali su na karte...razmjenili brojeve tada ultra kul modernih mobitela poput nokie 3310 ...poceli su se svakodnevno druziti...one su i dalje svoje simpatije vjesto skrivale...ponekad bi sjeli svak na svoju klupicu i razgovarali satima i satima o nekakvim misaonim temama...nikad nisu isli dalje od toga...mozda nisu zeljeli prekinuti njihovo prijateljstvo...al mozda ipak....shvatili su da imaju mnogo toga zajednickog...mislili su da ce zauvjek biti tako...no ljetu se blizio kraj...sa prvim skolskim zvonom oni su nestali...jednostavno otisli...one su ih cekale...prolazili su dani...tjedni...mjeseci ....s vremenom su shvatile da se nece vratit...sve ih je podsjecalo na njih i na te dane...one su se pocele lagano rastajati...njihove skole su bile na drugom kraju grada...obje su se iselile iz tog kvarta...njihovo je prijateljstvo postajalo proslost...samo su ih smsovi i poneki slucajni susreti povezivali...svaka je nastavila svoj zivot tamo gdje je stala prije tog ljeta....jedna od njih je 4 godine poslje...kada je bila zaljubljena....i napokon donekle sretna....iscekivajuci ljeto i svog princa...opet srela NJEGA...u drustvu njenog nekoc najboljeg prijatelja...njenim su trbuhom opet prosetali lepitici...kao i nekada....nije htjela priznati da je jos uvijek zaljubljena...htjela mu se javiti no on je samo okreniio glavu...i pretvarao se da se vide prvi put u zivotu...shvatila je da je debil...i zauvjek ga unatoc svemu izbrisala iz svog zivota...i sada zali...zali sto je to ljeto potratila na njega...a mogla je otici do baca...i sresti svoju ljubav...kao sto se dogodilo 2 godine poslje...
Divlje Jagode
"Ne Zelis Kraj "
Ne zelis kraj
Mada je tu
Među nama stvara se jaz
I blijedi sjaj
Ne zelis kraj
Tesko je znam
Ali idi ne daj se ne daj
Ostat cu sam
Bili smo luckast par
Mada vec prosla stvar
Sada jos molim te
Odbacimo gluposti sve
Evo ovi post ce biti mozda malo drukaciji od drugih...nece sadrzavati velike kolicine mojih dubokoumnih izjava...bit ce onako prosjecan i razuman da ga svako malo zaostalije zivo bice moze svatit (trenutno mislin na miju)...e sad cu za ovo dobit becku...al nea veze
Imajte na umu da trenutno nean neke inspiracije...tako ne ocekujte nista posebnoo...
Kako je proslo punoo od mog zadnjeg posta bilo bi u redu da spomenen neke protekle dogadjaje...
Dakle...proljetni praznici ili uskrsnji ....prolazili su svakodnevinim glupiranjen po gradu i odlaskom na vidilicu gdje bi se ispijale ogrmone kolicine alh... ups sokova uz nase divne krestave glasove a jednom i uz gitaru...bilo je i koncerata...Đubriva ofskroz...i ovin puten pozdravljan jednog purgera koji ima predobar guz i presavrsenu kosu..heheh...i bilo je metal partya ka sta je bia onaj u 2 pasa...ma sve u svemu ti su praznici bili savrseni..al ipak mi je nesto falilo zapravo netko...al ako san mogla cekat 2 godine mogu i do lita...al necemo o tome...
I tako smo mi i kad je pocela skola nastavili tradiciju nasih izlazaka na vidilicu...al samo vikendom jer ipak je skola na prvom mistu..buahaha (amo varit)...prosli ponediljak su nas noge odvele na neki humanitarni koncert di su pivali Gibo,Ban,Oliver i jos neki proliv...ma nismo mi bas neki njihovi fanovi al mi smo uvik tamo di je i besplatno....
iskreno bilo mi je savrsenoo...cak smo punih 6 sekundi bili na Tv-u kad je ban biva „14 palmi“...jer smo izazvali neki sutku...ala bas smo face...a kad je dosa oliver...i pocea pivat cesaricu skoro san zaplakala...al duga je to prica...
U petak smo opet ka uvik otisle na vidilicu al ovi put su bile samo zenske...i bilo je ludnica...slikavale se...sprdale...neke su umislie da su na modnoj pisti pa su pocele pozirat...neke su glumile da imaju spolne odnose i ispustale neke neobicne zvukove...neke su umislile da su face i pocele konzumirati razne preparate...neke su uporno tile dokazat da su lezbe(al nisu)....al ipak na kraju sve skupa smo pivale i slikavale se do kasno u noc...
I tako i danas slijedi nastavak svega toga...i bas mi je bilo drago sta san neke totalno bezvezne recenice podijelila s vama za koje znan da ih nece procitat...ugl. ni sama ne znan sta je pisac tia rec sa svim ovim..smatrajte ovi post samo dokazom da san ziva...
I btw:judi izdrzite jos ovih osan tjedana a onda dupe na more i mozak na pašu
i nemojte misliti na torticu....
..::Isjecak iz mog dnevnika::..
Srida 04.04.2007
Pocinje dan...sa zadovoljstvom na samom vrhuncu, u ranu zoru (11 ipo) otvaram svoju veliku isaranu...i vrlo tesku knjigu prepunu epskih tekstova i lirskih pjesama...i pocinjem...pocinjem neke besmislene podatke pohranjivati u svoj vec prenatrpani mozak...al ne...dok moje usne izgovaraju neke preglupe rijeci moje misli lutaju...lutaju u ne tako daleku buducnost...lutaju na poljud...zatvaram knjigu...sve mi postaje ravno...oblacim se i ponosno stavljam svoju praznu skolsku torbu...odlazim...nakon i ne bas tako ugodne voznje u busu popracene opojnim mirisima prirodnih parfema...lagano se,hvatajuci zraka,spustam prema skoli ispred koje sjede moji vrsnjaci s podivljalim hormonima i duvanom u ruci...nakon 2.skolskog zvona...ulazim u razred mirno i sigurno u svoje znanje ali ipak u nadi da me nece prozvati i izresetati preglupim pitanjima na koje cu je kao i obicno morati zbog neznanja improvizitirati svoje odgovore...zbog skracenih satova,polozaja mojeg cjenjenog imena i prezimena i “urednosti“ dnevnika koji je inace svaki petak na lijepljenju...ostajem uskracena za jos jednog asa i lagano ,uz povremene odlaske u wc radi svoje ispeglane kose, odlazim u razred multimedije,sjedam za kompjuter,u roku od 5 minuta obavim svoj zadatak u Photoshopu (citaj fotošop)i ostatak sata provedem u razgovoru s Mijom koja mi pokusava,al zbog nedostatka moje nacitanosti ne uspijeva objasniti mjesto dogovora prije utakmice...na zadnje zvono istrcim iz ucionice...prvo zavarim drugom djelu mog razreda zbog jos tri sata...malo ubrzam korak i udjem u bus koji je kao narucen dosao na vrijeme...i ovaj put s olaksanjem putujem do moje kuce koja je inace udaljena jedno 10 min...kao rambo uletim u stan...zamjenim svoj crni cru look sportskim...vezem svoju vise i ne tako ravnu kosu...ponosno stavljam hajdukov sal oko vrata dok me otac upozorava da nece doci po mene kad me policija strpa u maricu ...na sto ja bas i ne reagiram te se uputim put poljuda gdje me Mija s nesrpljenjem ocekuje...na putu shvatim zapravo koliko ta utakmica znaci svim splicanima...i koliko ti ljudi zapravo imaju nade i vjeruju u pobjedu naseg kluba...nakon dolaska na poljud i pretresa na ulazu nas dvije hrabro koracamo trazeci mjesto tu na prepunom istoku...utakmica lagano pocinje a meni trnci prolaze od silnog navijana i atmosfere.. “Na Poljudu, na Poljudu,Sa one strane Marjana...Navijamo, navijamo...Navijamo za Hajduka“ orilo se sa sjevera nakon prvog pogotka a nesto kasnije i nakon drugog...ja i mia smo bile presretne kao i svi ostali splicani u tom trenutku...sa vodstvom od 2 razlike ja i mia se na poluvremenu uputimo lagano put zenskog wc prepunog muskaraca koji se rukuju sa svojim glavatim prijateljima...al ipak ne zelim trenutno pisati o tom nezabravnom dogadjaju...po povratku na nase mjesto na stadionu nastavimo navijati sa pocetkom utakmice...u nastavku naravno Dinamo smanji razliku na 2:1 a nesto kasnije i izjednaci...steta...a bili smo toliko blizu tom finalu...Hajduce znaj jos nije kraj igraj i nikad se ne predaj...vjerna Torcida je pokusavala ohrabriti igrace koji ce ipak bez obzira na izjednacenje propustiti finale...nakon zadnjeg zvizduka jednoga izrazito fer i postenoga sudca ,koji je inace ukrao samo jedan gol...i podjelio bezveze par zutih kartona,moja je malenkost pokusavala odvuci inace izrazito tvrdoglavo bice sa stadiona znajuci da ce bit da prostite velikih sranja....ali ne morala san ostati gledati kako ljudi u crnom ulaze na sjever i svojim pendrecima udaraju i mlado i staro...i muske i zenske....shvativsi da bi joj guzica mogla najebati...Mia je odlucila da napustimo stadion....u nadi da smo se izvukle lagano smo krenule do grada...al ne zadugo ipak su ti isti ljudi u crnom izasli sa stadiona i poceli trcati za mularijon...naravno uhvatile smo sprint i sa ostatkom stampeda u par navrata bjezali od pandura...koji u tom trenutku nisu imali pametnijeg posla....nakon sto smo izvukle zivu glavu shvatile smo da je torcida dobro napisala “ PROGONE SE NAVIJAČI, A NA SLOBODI MAFIJAŠI, ČETNICI, UBOJICE, SILOVATELJI I DJECE ZLOSTAVLJAČI...“te smo se rastale...Mia inace cru torcidasica otisla je u kafic...a ja sam lagano put pod noge do vidilice gdje smo lagano proslavili zavrsetak skole....
Iako ovo sto sam napisala nije bilo namjenjeno objavljivanju na blogu...molim vas da sve gramaticke greske zanemarite...i da iz svega ovoga izvucete neke pouke:
-nikad ne peglajte kosu...radje se osisajte na čelu
-ljudi ako se ocete vozit javnim prijevozom PERITE SE...ako ne radi sebe onda radi ostalih putnika
-unatoc svemu...Hajduk u srcu Dinamo u kurcu!!!!!
-i zadnje al ne manje vazno-A.C.A.B (all cops are bastards)
sad jedan video-koji sam ja snimala svojim kull mobitelom
Bilo je to,mozda nekima i ne toliko, davno...prije manje od 16 godina...jedna je beba sa svojim crnim okicama ugledala ovaj svijet...bila je najcupavija beba u rodilistu...koja je skoro zbog nepaznje doktora zavrsila u rukama krivih roditelja...
Prvih 6 mjeseci nije imala ime...jer joj se roditelji nikako nisu mogli sloziti...no na kraju je nazvana lea...odrastala je u sretnoj obitelji s mamom, 2 starija brata i medvjedicem dok je otac bio daleko..u nekim drugim zemljama tukao tudja mora da bi njegova obitelj sretno zivjela...bila je sramezljiva i razmazena....od malih nogu je uz hrvatski ucila i talijanski jezik,zbog nona s kojim je bila jako vezana... voljela je zivot bezbriznog djetinstva...voljela je autice,barbice i druzenja s najboljim prijateljem...imala je mnogo crtica od pink pantera,captain planeta do Tom i Jerrya...voljela je papir i bojice...oduvjek je imala neku umjetnicku žicu...sarala je zidove,hranila televizije,radila je torte od blata,udomljavala razne zivotinje...sanjala je da postane veterinarka...a onda je dosla u godine polaska u skolu...promjenila se...stekla puno prijatelja...kasnije i prijateljica...vise je voljela musko drustvo...nogomet...i pa-pa...nego okruzenje puno suknjica...uredjenih frizurica i stiklica...
S vremenom se njezino musko drustvo raspalo...bila je tuzna...usamljena...ostala je samo ona i njen najbolji prijatelj...pocela se druziti sa djevojcicama...igrati lastik...postale su ne razdvojne...bila je sretna...odrastala je...pocela se zaljubljivati...i utjehu traziti u depresivnim tekstovima nekih metal bendova...prolazile su godine...godine pune skolskih muka...i ljeta...ljeta puna svakodnevnih izlazaka i neprezeljenih ljubavi...usla je u pubertet...tada se sve promjenilo...njen nono je otisao...nikada ga vise nije vidjela...talijanski je jezik za nju postao proslost....preselila se...njene igracke su zauvjek spremljene u kutiju...kutiju uspomena...svi njeni crtici su smjesteni visoko na policu da kupe prasinu...njen najbolji prijatelj je otisao...otisao u drugi grad...zivot joj se okrenuo naopako...zavrsavala je osnovnu skolu...bila je skoro odrasla...vrijeme je provodila s najboljim prijateljicama...s vremenom je upisala srednju skolu...pocela je sanjati o dalekim zemljama...putovanjima...obisla je pola europe...postavila si je cilj u zivotu...zeljela je zauvjek ostati dijete...sada je teenagerica...na pola puta do stvarnog zivota...njen zivot ispunjava prijateljstvo i ljubav...sretna je...
I don't wanna grow up
When I'm lyin' in my bed at night
I don't wanna grow up
Nothing ever seems to turn out right
I don't wanna grow up
How do you move in a world of fog that's
always changing things
Makes wish that I could be a dog
When I see the price that you pay
I don't wanna grow up
I don't ever want to be that way
I don't wanna grow up
Seems that folks turn into things
that they never want
The only thing to live for is today...
I'm gonna put a hole in my T.V. set
I don't wanna grow up
Open up the medicine chest
I don't wanna grow up
I don't wanna have to shout it out
I don't want my hair to fall out
I don't wanna be filled with doubt
I don't wanna be a good boy scout
I don't wanna have to learn to count
I don't wanna have the biggest amount
I don't wanna grow up
Well when I see my parents fight
I don't wanna grow up
They all go out and drinkin all night
I don't wanna grow up
I'd rather stay here in my room
Nothin' out there but sad and gloom
I don't wanna live in a big old tomb on grand street
When I see the 5 oclock news
I don't wanna grow up
Comb their hair and shine their shoes
I don't wanna grow up
Stay around in my old hometown
I don't wanna put no money down
I don't wanna get a big old loan
Work them fingers to the bone
I don't wanna float on a broom
Fall in love, get married then boom
How the hell did it get here so soon
I don't wanna grow up
ola ljudi moji...jeste li se ikad ono setajuci gradon primjetili da dica sve vise i vise zele odrasti i bit odrasla...ono neki balavci od 10 godina koji su tek prohodali glume neke face...ono sminka...stiklice...momak od 20 i koju...i te price...e pa takvih ima masu...a mislin ono di in je djetinstvo...jebote mi smo tada visili po igralistu i igrali na lastik...nije nan ni palo na pamet da letamo za momcima i da se tako sredjujemo...virujte mi sve je probilo...
i tako van se u subotu okupila vecina likova iz mog ex razreda...i medju njima bila je xy (necu je imenovat da nebi najebala)...ta van je zenska uvik u razredu bila mirna,tiha,rijetko bi izlazila al bila je sasvim ok prija...dakle ta cura jos nema ni 15 godina a objavila nam je vijest da je trudna...kad smo mi to culi...ono zavarili ...mislili ka dobra ti je prica...al jebate nakraju se ispostavilo da je sve to istina...ono ona i njen momak su spavali kad su bili mrtvi pijani i naravno dogodilo se to sta se dogodilo...iako je cura tek u 4 tjednu trudnoce...mi smo primjetili neke razlike...vice po ulici...smije se stalno...legne na klupu,pod...trci ka debil...i te sheme...odjedanput pocme zicat duvan..mi popizdili...koji ce ti ka kurac duvan...pa zeno trudna si...nismo joj dali...pa nismo toliko probili...da joj se jos nesto dogodi ...ma taman posla...u to ona klekne...pocme se derat ka svi ste vi budale...mene niko ne voli...i pocme trcat po nekoj ka sumici...mi poslali ovog jednog lika da je uvati...ko zna sta moze napravit...al na kraju sve je dobro proslo...mi smo joj svo vrime pokusavali pomoc...al jebate mi smo jos mala dica za takve stvari...ono niko od nas nije bia ni blizu necen takvom...
ugl o tome znamo samo mi i familija joj od momka ...oni je podrzavaju u svemu sta odluci s tim diteton...no ona zeli pobacit...kad san ja to cula tako san se glupo osjecala...mislin ona nije pricala ni sa vlastiton materon,ono zenon koja zna sta je najbolje za nju...ja ne znan kako bi ja reagirala i sta bi ucinila da se meni to dogodi...al ja san totalno protiv tog pobacaja...mislin izgubit ce najbolje godine svog zivota al ipak imat ce nekoga ko ce joj to sve nadoknadit...al to dite ce imat mater bez imalo mozda u glavi al zato kul mamine prije...hhehe..
mislin bilo bi bolje da se to nije ni dogodilo a stas cura je totalno glupa...ma di joj je bilo i ono malo pameti sta ima u toj svojoj tikvi...al jebiga zivot jebe svakoga...samo na razlicite nacine...
:..Evo ljudi ja probila i opet odlucila napisat post...ovi ce bit na brzinu jer moran ic strebat za skolu...dakle prikjucer su bile maskare...i to prve maskare na kojima nismo bile skupa mi zenske iz osnovne...nego je svak isa sa svojima iz razreda...i tako mi u ponediljak zadnji cas odlucili sta cemo bit...kupili smo bilu i crnu pituru za lice...i odlucile bit KISS...inace za one koji to ne znaju to van je jedna amo rec rock grupa...i tako dosle mi u skolu i na satu matise...posto nismu nista pametno radili...mi zenske pocele tapirat kosu...da vidite samo na sta smo licile...ma sacuvaj boze...i onda kad je dosa veliki odmor...svi u zahod...izvadili svu tu sminku...al nikako da krenemo crtat ta komplicirana sranja po licu...pomoga nan je ovi jedan lik iz b razreda...i na kraju stvarno smo dobro ispale...i tako posli skole mi krenile lagano put grada...nas 4 Kissovke i jos njih par...za koje stvarno ne znan sta su bile...al da ja to skratin...inace na prokurativama je bila jedna iznimno zanimljiva atmosfera...bwuahahaha amo varit...bilo je tesko sranje ...nije bila onolika masa ljudi ka i proteklih godina...ne znan zasto...mozda zato sta se svitu dosadilo maskaravat...ili mozda zato sta je riva zatvorena...i onda prakticki nemas di nego na prokurative...i tako mi srele tajsu obucenog u hitlera...koji kralj bia je isti...al ne zadugo jer ga policija privela ka da siri nacizam...a bolesti ....ma ugl...mi se odvojile nas 3 na jednu a ove ostale na drugu stranu...al ipak na kraju san srela ove zenske iz osnovne i tako smo se udruzile i ostale zajedno...zapravo k.jo nije bila jer se ona nalazila na mateuski...sudeci po nasen razgovoru...mrtva pijana...i tako mi se sprdale ...slikavale....otisle do kenjare...ono tamo svi isti...svi su nas blido gledale zahvaljuci mijii...inace nekom duhu koji je paria rasist...al sve je to za ljude ... i tako oko 11 ipo nogon pred nogu lagano do doma...
inace od vas ne ocekujen da razumite ono sta san napisala...
Vidim da ste me se jako zazelili...pa san odlucila napisat post i to na danasnji dan...na Valentinovo...i vidin da su danas svi u ton nekon da prostite sranju...ruze...medici...pisma...srceka...ovo ono...i ovo je ka poseban dan za sve zaljubljene ili one koji glume da su zaljubljeni (e takvih imaa)...a meni je ovi dan sasvin bezveze...iako san ludoo zaljubljena...al ta moja ljubav je dalekooo...kilometrima...u nekon drugon gradu...smrc i kad san vec kod toga ˝Marine ..e kad doznan koja je zenska isla s tobon na maturalnu...zaklat cu je ka pivca˝....al ostavimo mi moje neke price i vratimo se valentinovu...dakle sican se prosle godine na valentinovo kad samo se mi zenske dogovorile pisat neka pisma i uvaljivat ljudima u razredu masne cevape(mozda objavin neki)...bili su to piseviii...nije nan bas upalilo...al bilo je baza...ono svakome u borsu ubacit neko pismo i onako iz zadnje klupe promatrat njihove izraze lica...naravno svi su znali da je to moje i od ove jedne zenske maslo...jer smo mi obicno uvik za te stvariii...doduse jedna zenska je i povirovala...i ovin bi je puten pozdravila...Ciao DEDE...hehehe....a imali smo cak i neku fix ideju da miji dovedemo jednog lika s fjokon na glavi....al sad se ne sican jer to bilo za rodjendan ili valentinovo al nije bitno...vazna je namjena....hahahaha...a ove godine je bilo u skoli sve mrtvooo...osim jedne stvari...khmkhm...o tome drugi put...hehhe... nikog po skoli nisan vidila sa ruzon ili necin slicnin pa makar to bilo iz zajebanicije...astas...bit ce bolje...kad lea dogodine stavi stvari u svoje ruke (e pa bas ste perverzni nisan na to mislila)...sramite se...hehe i to je bilo to od mene...inace ja san dobro...fala na pitanjuu...
i btw za zaljubljeneSRITNO VAM VALENTINOVO
i one druge
Ne tuguj što si sam, što živiš samo za sebe.
Za nekog si rođen i netko je rođen za tebe
jedna savrsen pisma....bas za mene...hehe
Late at night when all the world is sleeping.
I stay up and think of you.
And I wish on a star,
That somewhere you are thinking of me too.
*'Cause I'm dreaming of you tonight
Till tomorrow, I'll be holding you tight
And there's nowhere in the world I'd rather be
Than here in my room dreaming about you and me.
Wonder if you ever see me, and I
Wonder if you know I'm there
If you looked in my eyes,
Would you see what's inside?
Would you even care?
I just wanna hold you close
But so far, all I have are dreams of you
So I wait for the day, and the courage to say
How much I love you.
(yes I do)
corazon, i can't stop dreaming of you,
no puedo dejar de pensar en ti,
i can't stop dreaming,
como te nesesito,
i cant stop dreamind of you,
mi amor como teextrano
Late at night when all the world is sleeping
I stay up and think of you
And I still can't believe
That you came up to me and said I love you
I love you too
Now I'm dreaming with you tonight
Till tomorrow and for all of my life
And there's nowhere in the world I'd rather be
Than here in my room dreaming with you endlessly
evo ljudi prije nego li ista pametno napisen...Zelin svima iako sa zakasnjenjen SRITAN BOŽIĆ...i puno sriće,zdravlja, a najvise ljubavi u NOVOJ GODINI...
i tako mi docekale novu a ispratile staru godinu...godinu u kojoj je prevladavala dosada...godinu tako bolesnih izlazaka...al ipak godinu koju cu uvik pantit po nekin odredjenin dogadjajima (necu sad u detalje)...nismo pripremili nikakav tulum...vec smo neplanirano otisle na prokurative i uz konzumiranje nekih odredjenih tekucina plesale (citaj skakale i glupirale se) uz stihove gege i pijanog bana...vidile smo masu poznatih ljudi...a i upoznale nekog amerikanca (tragedija)...e kate kate...hehehe...uglavnon bilo nan je ludiloooooo
...a kako se kaze :kako docekas novu takva ce ti bit cila godina...e pa bar se nadan.......
I BTW:tnx na komentarima
KISSSSSSAAAAAAA
Svatko u djetinstvu ima neku osobu...osobu s kojom provodi svaku minutu svog bezbriznog zivota...osobu koja moze zamjeniti sve one igracke...osobu koju naziva svojim najboljim prijateljem...
Kroz moj zivot proslo je puno ljudi koje san ja smatrala prijateljima...neki su postali proslost a neki su bar se nadam jos uvijek tu...al medu njima samo je jedan najbolji prijatelj...otkad znam za sebe znam za njega...s njim sam provodila svaku minutu do skolskih dana...djelili smo sve strahove, praznike, crtice,dude,bocice sve sta san imala nije bilo samo moje nego i njegovo...moji prijatelji bili su i njegovi,njegova sestra bila mi je kao vlastita...bili smo jedna dusa u dva tjela...i svi skupa jedna velika obitelj...sjecam se svih onih nasih igara ali i razbijenih glava...nasih svadja oko toga ko je stariji ili veci...nasih tajnih misija ...razbijenih prozora i svih onih macaka koje smo otrovali misleci da cinimo dobro djelo...bili smo razliciti al u jednu ruku vrlo slicni...imali smo iste snove...zeljeli smo poput super marija pojesti onu veliku gljivu i odmah narasti...ne znajuci sto propustamo...i tako su godine prolazile...krenuli smo u skolu...nismo dospjeli u isti razred...al nasi se odnosi nisu mjenjali...i jos smo uvjek zajedno ucili napamet svaku recenicu iz nasih omiljenih epizoda Smogovaca...i dalje smo se igrali na vojnike s mojon bracom i razbivali prozore susidima koji su nas toliko volili da su nam uvjek djelili cokolade...godine su prolazile...druzenja su postojala al ih je bilo sve manje i manje...knjiga nam je postala najveca zanimacija...lagano smo se odvajali...al bi vikendima sve propusteno nadoknadili...jos smo bili najbolji prijatelji...i onda stigla je ta vjest...kad je iz usta mojih roditelja izasla rijec selimo se...bila sam sretna...i zeljna promjena...nisan tada znala koga tamo ostavljan...al ipak to se moralo dogodit...bio je to 7 razred i od tada on je svega par puta krocio u moj novi dom i nasa su se svakodnevna druzenja svela na samo mali razgovor na skolskim hodnicima...sjecam se zadnjega zvona u 8 razredu prisla sam mu i rekla -nije ovo valjda kraj-....kraj kojeg sam osjecala...al kraj koji je ipak dosao...od tad je proslo 5 mjeseci...nisan ga vise vidila.. on se u meduvremenu preselio...upisao zeljenu srednju skolu na skroz drugom kraju grada...tu i tamo izmjenimo koju poruku...al ipak jos ga uvjek smatran najboljim prijateljem i prijateljem za cijeli zivot...nadan se da ce se nasi odnosi vratit na svoje i da cemo sve to nadoknadit...pisuci ovo suze su mi se stvarale u ocima...suze nostalgije za tim bezbriznim danima....
...............................
...............................
evo pisen...pisen jos jedan post bez iti malo inspiracije...al ipak postoji nesto sto me tira da se razbacujen sa slovima....mozda je M....ma ne nije on...a da nije skola...a je sad,to sigurno nije...a kad malo bolje razmislin mozda ipak je...ma je sigurna sam...al ne sadasnja vec ona koja je prije par mjeseci za mene postala proslost...osnovna skola...nedavno su me noge odvele do nje...i sve je bilo tako cudno...nema mojih kolega iz razreda na nasem mistu...nema kane da me zica kunu...nema zikia i onih njegovih dosadnih ljubaca...nema pere,dave,tomeka...nema nikoga...al DOSTA ne zelin da se svaki moj post svodi na to kako mi fali moj bivsi razred...zivot ide dalje...hello...i tako lagano miruci se s tim smisljan sta bi mogla jos napisat...al nista mi ne pada na pamet...misli mi se izpreplicu...gledan oko sebe u nadi da ce me nesto potaknit da napisen sljedecih par recenica...al ne, oko mene sve zraci nekako negativnom energijom ili bolje receno negativnim ocjenama... trenutno sam okruzena samo knjigama...knjigama koje cekaju da ih otvorim...al nacekat ce se...nean volje da pohranjujen bezkorisne fizikalne velicine u moj mali vec prenatrpani mozak...eno neke slike mozda bi o njima mogla nesto napisat...mogla bi al ne nista pametno...jednimo bi mogla ocrnit miu i njenu fascinantnu frizuru al mislin da za to nema koristi...i sve vise mislin da ovi blog nema nikakve koristi...razmisljan o zatvarnju...zasto?...inspiracija mi je svakim danom sve manja i manja...postovi dolaze sve rijede i rijede a ja san sve starija i ozbiljnija...dobro aj ovo prvo i drugo je tocno...a o trecen bi se dalo razmisljat...ipak je sad kraj ovom postu...odustajen...dolazim medu svoje cd-ove...i promatran sve one sarene kutije...mozda je sad najbolji trenutak za Bryana Adamsa (nemojte mislit da ga slusan al lik ima stavrno dobre pisme) i jednu njegovu pismu koja me posjeca na ovo lito i na.....
Please forgive me...
It still feels like our first night together
Feels like the first kiss and
It's gettin' better baby
No one can better this
I'm still hold on and you're still the one
The first time our eyes met it's the same feelin' I get
Only feels much stronger and I wanna love ya longer
You still turn the fire on
So If you're feelin' lonely.. don't
You're the only one I'd ever want
I only wanna make it good
So if I love ya a little more than I should
Please forgive me I know not what I do
Please forgive me I can't stop lovin' you
Don't deny me
This pain I'm going through
Please forgive me
If I need ya like I do
Please believe me
Every word I say is true
Please forgive me I can't stop loving you
Still feels like our best times are together
Feels like the first touch
We're still gettin' closer baby
Can't get close enough I'm still holdin' on
You're still number one I remember the smell of your skin
I remember everything
I remember all your moves
I remember you
I remember the nights ya know I still do
One thing I'm sure of
Is the way we make love
And the one thing I depend on
Is for us to stay strong
With every word and every breath I'm prayin'
That's why I'm sayin'...
evo...subota je...pisen post i stojin doma...cudno, jel da...umiren...uglavnon svatila san koliko iman dosadan i jadan zivot...dok neki meni poznati ljudi (ne oni iz bivseg razreda) izlaze vanka,zabavljaju se u drustvu i jednostavno ne zele da subota prodje...ja kad izaden ...nekad (citaj cesto) neman volje za nicim...nekako iman osjecaj da me ti ljudi s kojima san ne prihvacaju...i jedva cekan doc u svoju sobu i bit sama...
iako su mi neki ljudi jako vazni cini mi se da me iskoristavaju...jednostavno iman takav osjecaj...kao da su svi dvolicni...nekad je sve super slazete se...ovo ono...a drugi put se samo smiju ili nesto sapcu...mozda ne govore nista o meni al ipak nije ugodno...ma neznan kako bi opisala taj osjecaj...jednostavno mi dodje da tada svima zalipin trisku...ili da samo nestanu...to san primjetila da se samo dogadja kad je jeda osoba s nama...isto tako mrzin kad se suboton uvate raspravljat o skoli...i znas meni je ova iz kemije onakva....u kontrolnon je bilo to i to...i tako te price...daj koga to zanima...nit iman kemiju nit mi se o tome prica...ma nek se gone u pm...ili npr.jucer mi sile na peristil posto je riva zatvorena...i izvadi suncica matematiku i da k,ji da joj objasni...mislin u 9 uri navecer i to usrid grada...iskreno mene je bia crnjak i ja pocela slusat mp3 a one me napale ka da nije pristojno slusat muziku u gradu...e sad ko je ovde lud...mozda je svemu tomu razlog sta se mi ne znamo zabavit...meni iskreno nije vazno di smo ni s kim nego jednostavno da se nesto dogada i da ne bude dosadno...i kad umiremo vanka iman osjecaj da san za to ja kriva...mislin da je sad prekasno da bi nesto minjala...vrime je da se pomirin s tin ili je mozda ipak dosao kraj tim prijateljstvima...
Evo i mene...sidin na svojoj plavoj stolici...i dok mi divlje jagode ozvanjaju u usima pokusavan napisat nesto pametno....al to ce bit malo teze...inspiraciju opet pronalazim u sjecanjima...glavom mi se vrte slike proslosti...slike onih dana kad san uzivala u zivotu...slike lita...zakljucujen-fali mi...ucinila bi sve da mogu vratit vrijeme...da opet mogu uzivat u tim danima...danima kad nema profa koji ti sole pamet i koji se deru na tebe zbog sitnica...danima kad ti knjiga ne predstavlja problem...i kad na rijec ucenje,samo puknes o smija...al kako san rekla to je proslost...al sta me veseli i buducnost...mozda ne tako bliska...al ipak zivim za ponovne praznike i za nase mozda ne tako zabavne izlaske...svjesna san da nece bit isto...a zasto?...svak je od nas isa na svoju stranu...svak je nekoj drugoj skoli okruzen nekin drugim ljudima...svojim novim prijateljima...s kojima ce sigurno provest sljedece lito...al ja ne virujen da cu moc...jer ja nisan navikla na tolike promjene...al ne zelin o tome razmisljat...zelin zivit u nadi da cemo opet...nas 5 odlazit na bace...sidit u nasen omiljenon kaficu i da cemo opet sist ispod one palme i promatrat turiste...vrijeme da se vratin u sadasnjost...otisla san predaleko...okrecen glavu i ugledan knjigu iz fizike koja jedva ceka da je uzmen u ruke i da pomno proucim njene sarane stranice!!!!!
Hello piplsi...jesan li van nedostajala...haha...ma nisan van pisala vise od 2 tjedna jer stvarno nisan imala vrimena...a i nije bilo nekih uzbudljivih događaja...ugl...uzasno mi je naporno u skoli...svaki dan po negdi 7 ili 8 uri...ono koma teska...a sta se tice razreda legije...nema sta al ipak bi ja u osnovnu...smrc...evo bas san jutros sredivala svoj ormar (bravo ja) i naletila san na neke slike...stare ma sta prastare....i tako zaustavila se ja na slikama di smo ja i dario prije jedno sigurno 13 godina....ma bas smo bili slatki...joj kako mi je zaj sta njega vise ne viđan tako cesto...nekako mi fale ti dani kad bi ja i on stalno gledali tom & Jerria i Smogovce...kad bi se igrali na vojnike i baribice (koja kombinejšn)...kad bi cipali moju bracu i matere tlacili da nas vode na gripe...on mi je stvarno bia ka brat i bili smo u to vrime nerazdvojni.......i tako slika po slika...na svakoj slici san bila sve starija i starija al nekih dogadjaja se sican ka da su jucer bili...a onda su dosle slike iz 1 razreda sa prijema prvasa...a boze sacuvaj...ja u nekoj zelenoj veštici...mia sa nekon seljackon frizurom (bice ju je baba plela)...dino mal,celav,klempav...tomo kratke kose u nekoj kosuljici...kate sitna mala ma jedva se vidila...svi su nekako cudno izgledali...al ipak okrecuci sliku po sliku oni su rasli...minjali se...i tako sve dok nisan dosla do onih slika na kojima stvarno slice na sebe...onih iz 7 razreda sa ekskurzije...e to su bili dani kad su svi pokusavali bit ono sta nisu...silvia je tila bit neka metalka...mia sminkerica...sanja neka kurvica...pero metalac...itd...itd...onda 8 razred...najbolji na svitu...svi smo postali ozbiljniji...al opaljeniji...na svakoj slici se vidi da smo sretni kad smo skupa...svaka slika nekako bilista...ima neku toplinu...mozda zato sta mi fale svi ti ljudi...a onda zavrsna...slike koje stvarno nisan ni tila pogledat...bile su tuzne...odlazili smo...rastajali se...plakali na zadnje zvono al ipak smo bili sritni sta je lito doslo...a onda naletin na one slike...slike iz ne tako davne proslosti...na slike lita...na slike di ja i moje "nove " frendice uzbudeno setamo londonom i edinburghom...di sidimo na trgovima i upoznajemo nove ljude...one koji su drugaciji od nas...al ipak zakon i onda zapravo svatim koliko mi fale i stalno mislin da cu ih srest na ulicama svoga grada iako su oni kilometrima daleko...al ipak u sjecanju zauvjek...a onda opet stara postava...mia...ja...k.jo...silvia...kate...marin...sidimo...smijemo se...zajebavamo...ogovaramo...i glupiramo...u autobusu...gradu...ispod palme...na bacama...ma svugdi...jednostavno uzivamo u slobodi...turistima...i prijateljstvu...i tako gledajuci te slike jednostavno san se vratila u proslost...i zakljucila da mi je zivot ...ma koliko on traja...bia prepun zanimljivih dogadjaja koji su obiljezili moje djetinstvo (koje jos uvik traje...ofkors)...hehehe...
KISS
bolesno...al stas..budite sritni sta san ista napisala
Eto ga...lito zavrsilo...marin otisa...a ja posla u srednju skolu...ono napokon...i tako van ja posli neprospavane noci dosla onako sama isprid skole...oko mene sva neka cudna i nova lica...bilo mi je sve tako neobicno...svaki cas san mislila da cu srest Zizia ili tomeka pa da ce sve bit po starome...al ipak oni su se nalazili u skoli na drugom kraju grada...ipak nije sve tako crno...i tako usla van ja u svoj razred ...mocni g1m (to g van znaci graficar) i lagano san se pocela upoznavat...prvo sa marijon i vandon s kojima san odma isla na kavu u obliznji kafic...a onda i sa ostalim zenskama...a muske jos nisan sve prokuzila al cine se ok...onako zajebanti...znan ih par...ono od 24 njih 10...al ima vrimena za upoznavanja...
Ugl kao i u svakoj skoli zenske su se podjelile na grupice...7 po 7...hehe moje su bolje...odma smo se prokuzile i sad izgleda ka da se znamo godinama...a da nan sinjate profe...a ono svaki je na svoju ruku...ima od strogih baba do mladih opicenih zajebanata...uglavnon meni je ludilo u skoli...u smjeni sam sa miocom,kemijskon i gradevinskon...skolama koje se nalaze u istoj zgradi ka i moja...ono ima nas miljarde...kad to pocme setat po skoli ono pravi stampedo...svak svakoga zna...svak sa svakin prica...meni se cini da i nisan otisla iz osnovne jer po hodnicima vidin vecinu mog bivseg razreda i zbog toga mi je drago sta san se tu upisala...i drago mi je sta su u toj skoli vecinon normalni ljudovi...nema previse umisljenih fufica a ni pedera...svi su onako prosjecni...neman se sta bunit...jer meni je stvarno vrhunski...
I ovaj svoj razred nebi minjala za nista...jedino...mozda...za moj stari...jer mi stvarno punooo punoo fale!!!!!!!!!!!!
Helo piplsi...evo mene...a ono napokon jel da...
e prvo bi zahvalila svima na komentarima...neki su mi stvarno pomogli...
ma sta bi ja bez vas...hehe....
eto uvatila se ja pisat post...a nean pojma kako pocet
uglavnon sta se tice onog lika...nisan nista poduzela...
mislin ono teski crnjak...nisan ja za to...
ono danas je zadnji dan...iako cisto sumljan da ce sta bit...
al jebiga...zivot ide dalje...iako bi ja tila da stane...jer je sutra jebena skola...
uzasno me je straj...ono ocu li se uklopit i kakva ce bit ekipa...
ma koliko god ja mrzila svoje profe i neke ljude iz osnovne...
volila bi da sve bude ka i prije...na njih san navikla...
oni su 8 godina bili dio mog zivota...a volila bi da mogu jos najmanje 4...
al stas sudbina nas odvaja...al ne i rastavlja...jer mi smo uvik bili slozni razred...
razred za zajebanciju i zajednicke izlaske...razred koji ce i dalje bit u kontaktu...
tako smo se jucer...na zadnju subotu slobode...svi okupili na nasem starom mistu...
na slavnim skolskim tribinama...da ,tamo ispod grafita Siromasna Cetvrt...
na istom onon mistu di smo se godinama okupljali prije skole...
pisali (citaj prepisivali) domace radove...raspravljli...picavali...
di smo prvodili odmore...praveci se onako veliki i jaki osmasi...
onda smo napustili to misto mlađima i uz ozbiljne razgovore o srednjoj skoli krenuli put grada...
sili smo na pod slikavali se,pricali,zajebavali,glupirali znajuci da nan je to mozda bia zadnji put
zadnji put da smo svi zajedno kao razred...kao neponovljivi 8.b....šmrc...
......................................................................................
......................................................................................
eto ljudi...nadan se da ste umrli od dosade citajuci ovi kratki post...al stas...nisan imala sta pametnije napisat...
ocekujte sljedeci sredinon tjedna...ono kad se naviknen na skolu i te sheme...do tada kisss svima
Yeah, he caught my eye,
As we walked on by.
he could see from my face that I was,
Flying high,
And I don't think that I'll see him again,
But we shared a moment that will last till the end.
You're beautiful. You're beautiful.
You're beautiful, it's true.
I saw your face in a crowded place,
And I don't know what to do,
'Cause I'll never be with you.
EJ ljudovi...nemojte mislit da slusam James Blunta...al ovo je samo dio pisme koju sam cula mali miljun puta na tv-u...i bas me je podsjetila na NJEGA...do jucer nepoznatog lika...zapravo nije da san ga upoznala...al zahvaljujuci johnny cageu saznala san nesto o njemu...dakle zove se Marin...nije iz splita...slobodan je i nebi ima nista protiv da nekoga upozna...sve je to super al me muci jedna stvar...dakle on je godiste johnny cagea...a to znaci da ce on sad bit MATURANT...a uopce tako ne izgleda...3 godine je meni puno...covice ja 1. on 4...nije li to malo previse...zapravo od vas ocekujen da recete "ma nije lea,to ti je taman"...mislim puno bi mi znacilo...ja nemogu virovat...3 godine a izgleda kada jos nema ni 16...zastooo
...stvarno ne znan sta cu sad...da odustanen ili da mu uletin nesto...ma nisan pametna...mozda bi mi bilo bolje da nisan saznala koliko je star...bilo bi mi lakse...a ja san proslo lito govorila tini da je ante prestar za nju...ka on je ima 17 a ona 14...da je to puno...vamo-tamo...a meni se to dogodilo ove godine...i sad znan da ti stvarno nije lako kad ti neko govori da je to previse...kao npr Mia i Kate...al zato je k.jo uvik uz mene...ona mi uporno govori da je to taman i da su momci tih godina na nasoj razini...volila bi da joj mogu virovat...a jos bi vise volila da mi je johnny lagao...a mozda nebi...sta ja znan...nemogu razmisljat...idem upalit rhcp i uzivat...a popodne sta bude bude...
aj ljudovi sorite za ovaj post..morala san to negdi napisat...kisssss
SLJEDECI POST CU NAPISAT KAD POCME SKOLA JER OVIH DANA STVARNO NEAN VOLJE NI IDEJE....
Lito je pri kraju...jos samo 20 dana i kraj...iako je stvarno bilo koma,ne zelin da zavrsi...ne znan zasto...mozda zato sta polagano svacan da vise nece nista bit isto...odjednon sve ce se prominit...nova skola...novi profe a i sta je naj gore ove sadasnje prijatelje zamjenit ce neki drugi...neki novi...neki za koje nikad u zivotu nisan cula...zaj mi je...necemo vise bit svi na okupu...pa bar nas 6...necemo vise dilit lita koja su stvarno bila dosadna al ipak imala su svoju dusu...iza nas ce zauvjek ostati svi oni nasi izlasci na igraliste...izlasci u ulici...sve nase igre...preskakivanja lastika i gadjana balunon...pa onda nasi prvi pravi izlasci...momci...tajne i nezaboravni rodjendani...al ipak iako smo svi mrzili nasu osnovnu skolu...volili smo ic u nju i druzit se...gadjat se papirima...sprdat nastavnike...i tlacit one mladje kako su nas tlacili stariji...falit ce mi svi...pa i oni s kojima i nisan bila u dobrin odnosima...al zivot ide dalje...sad opet sve iz pocetka...upoznavanja...prijateljstva...pa na kraju ponovo rastanak...
sve to ovako na prvi pogled tuzno zvuci...al ipak san sretna sta san uopce upoznala sve te ljude i sta smo se druzili sve ove godine...s nekima vise...s nekima manje...sluzbeno smo se rastali zauvjek al se nadan da cemo se opet...opet za koju godinu nac i sjest na nase misto na tribinama di smo ponosno napisali 8.b 05/06 SADA I ZAUVIJEK
ne znan st ame navuklo da napisen ovi post...jednostavno sam morala to izbacit iz sebe.....
e da sta se tice onog lika...smrc...nisan ga upoznala...zasto...pa eto totalni me crnjak uvatia...nisan ga mogla ni pogledat...a i nisan ga bas nesto puno vidila jer je bilo sugavo vrime...al sutra je novi dan...novi dan na bacama...on ...ja...k.jo...prijatelj mu,...i skakaona...
pozelite mi sricu....pozzz
Jeste li se ikad pitali zasto je naslov mom blogu Someday he will come...e pa ako ste mislili da se radi o nekoj odredjenoj osobi...pa pogodili ste...radi se o mojoj ljubavi na prvi pogled iliti jednom preslatkom liku kojeg sam vidjala proslo lito...izmedju nas nikada nije bilo nista...a i nikad se nismo upoznali...vec smo se samo gledali i smijali kad bi se susreli...meni je to bilo bas slatko jer nikad nisan prema nikojem liku imala takav osjecaj...osjecaj koji je stvarno nemoguce opisat... bia je sk8er... malo oduze kose...covice on je kao da san ga ja izmislila...bas po mome gustu...svakodnevno bi izmjenjivali poglede dok jednog dana vise ga nije bilo...ja san ga trazila prolazili su dani...tjedni...mjeseci njega nema...kao da je propao u zemlju...znala san da cu ga vidit kad tad...znala san i imala san takav osjecaj...al zivot je isao dalje i ja san ga pomalo zaboravljala...vise nisan znala ni kako tocno izgleda...jer su kroz moju glavu ponovno poceli prolazit svi oni slatki likovi koje bi svakodnevno vidjala na stanici cekajuci bus....zaljubljivala bi se 2 il 3 puta tjedno...on je za mene postajao proslost al uvjek postojalo ono malo nade da opet dodje i da ga vidim....................................................................................................
prekjucer odlucila san otici navecer na bace...cak mi je pocelo bit malo zabavnije...i odjednom cim san ugledala skakaonu ja i k.jo smo se sitile njega...svih onih njegovih mocnih padova i svakakvih pizdarija koje je cinia sa svojin dragin frendon...sitile smo se onih njegovih vojnickih gaca...crnih skejterki i one mocne majice na pruge...tad san svatila...da mi stvarno nedostaje...i velikim slovima sam u pjesku na bacama napisala ""xxx moga si se i javit" by:lea i k.jo...onako bezveze iz sprdancije...neocekivajuci nista posebno...al sutra dan odu one na more...ja nisan...triba mi je doc jebeni kompjuter...kad nije...zajeb...i zove mene k.jo ....lea,lea...ti si vidovita....znas koga smo vidile...ja pogadjan sexsan...nije...pesko...nije...pero...nije...xxx...je...nisan joj virovala jer uvik kad me zove kaze isto"lea vidila san xxx" ja san mislia da se sprda...ka po obicaju...ili da je to jedan od njenih planova samo da joj posudin stadium arcadium...i sta sad kako da se uvjerin u to...da odem na more...e da bar...nisan mogla...opet fucking kompjuter...u 6 san dosla na bace...i stvarno nisan virovala svojin ocima...TO JE ON!!! pocela san se derat za k.jom...uvik isti...doduse kratke kose i godinu stariji al u istim kupacim...nisan mogla virovat...vidia je i on mene...buljia je...iskreno bia me je teski crnjak...sakrila san se...odlucila san ga upoznat...pa di puklo da puklo...iden sutra na more...a sad kad on ne dodje ...puknit cu...skupit cu snage uletit cu mu pa bar "koliko je sati"...joj totalno san se uzivila i malo san promislila i svatila da je turist...tj.da je dosa u nekoga...rodjaka...prijatelja il tako nesto jer He came back u isto vrime kao i prosle godine a i nestat ce sa prvim skolskim zvonom!!!
EVO ME OPET...neda mi se pisat cili post...pa ovako uljecem bez kucanja....font>
evo ovako...tog lika nisan upoznala...jer me je stvarnoo totalni crnjak...bili smo na istoj plazi...na istom mistu...u isto vrime na skakaoni...al nikako da skupin snage i da mu recen nesto...daj ljudi pomagajte...nekakav prijedlog...bilo sta...neman jos dugo...ko zna kad ce otic...aj plizzz....
evo ovako...naslov nije za k***c...mene stvarno ovo lito ubija...pa da se mene pita moze odma pocet skola...i jedva cekan doc u novi razred...medju nove ljude...prominit ekipu i vise nikad ne izac vanka sa sadasnjim ako se to uopce moze nazvat "prijateljicama"...dosadne su...amo na more!...meni je dosadno!...amo doma!...ja bi u kvart!...necu u grad!...da da to su njihove svakodnevne recenice...i vise mi stvarno idu na zivce...totalno su se prominile od proslog lita...ne kazen da ja nisan...al one su totalno...obicno je to sad ovako...mia je "glavna",pa tako di je mia ide i silvia...a onda k.jo ide za silvion jer ona ide za mion...tako nekako...uglavnon ove dvi prve su najgore...virujte mi...proslo lito je mia imala neku svoju ekipu iz ulice...al di mia tu i silvia...tako da su one izlazile u ulicu...a k.jo se druzila sa menon i tinon...nas tri smo totalno razlicite al smo bar uvik bile slozne...iskreno za njih dvi nas nikad nije bio nesto extra briga...bilo nan je zakon i nismo imale vrimena mislit na njih...svaki drugi dan bi isle na more,pa u grad...doduse nismo mogle nesto puno stat vanka...al ono iskoristile bi svaku sekundu da se sprdamo i zabavimo...pa cak smo imale zanimaciju...momke...domace,turiste ma koji bili...joj to su bili dani ...i onda kad je ovo lito pocelo sve se prominilo...nastavile smo se druzit nas 4 a tina bi nekad "uletila" jer je pocela slusat cajke i odlazit u neke diskace i kafice (sta nije po nasen gustu)...e tu pocinje cjelokupno sranje...mia je poznata po tome da joj mater nista ne da...silvia po tome sta joj se nista neda...k.jo po tome sta je boli briga...njoj je sve isto bile mi na bacama ili u kvartu...zivot joj je cili ravan...a ja,ja san uvik tila izlazit,sprdat se,upoznavat ljude,setat gradon i promatrat turiste...za njih to je bolesno...a sta cete...vise se nista nemozemo ni dogovorit da ja ne ispanen glupa,dosadna sve najgore...a zasto? zato sta predlozin da idemo u grad...ne kazen ja da moramo i da sve mora bit po mome...i nebi se zalila da one predloze nesto osim kvarta i zidica...helllo to smo prerasli...al one nikako da svate da godine prolaze i da mi rastemo...sad imamo 15 i mislin da za nas lita postaju vazna...samo jedno lito imas 15...sad je vrime deckiju,novih frendova i zajebancije (toga mi fali) i sta je najgore one su toga svjesne al to nemogu postic sideci na zidicu i igrajuci na karte...a sta vise rec...nego cilu smo zimu misli da ce nan ovo lito bit zakon...i sve smo ocekivale nesto od njega...a sta smo dobile...mozda koju kilu...i nista vise...NEKADA SAN VOLJELA LJETO...a sad bi tila da novo uopce ne pocme...neka vjecno traje zima...boli me briga...cak mi je onda zanimljivije...ili ce se jednostavno ako more prisusi i ako neko baci bombu na kvart i sravna ga sa zemljon opametit...znan mia da ces ovo procitat kad tad al znaj da ti ovin puten zahvaljujen sta si zasrala ovo lito...lito za koje san imala neke planove...zahvali i silvi..k.ju san vec rijesila...i da bog da cili zivot sidila na zidicu isprid svoje kuce i igrala na karte...jel izgleda da je to tvoj zivotni cilj.....
NEKAD I NIKAD VISE
ej ljudovi...dosla ja doma...nazalost...a bilo mi je predobro...al jebiga jer sve sta je lipo kratko traje...a sve je pocelo 10.07. kad sam s materon dosla na splitski aerodrom...pun nepoznate dice (14-17 god)...bilo je metalki...cajkura...2 punkera i oni normalnih prosjecnih sminkera...prvo sam se upoznala s Lucianom...zenskon s kojon san svih osan dana bila super...i tako posli 2 ure cavrljanja s njon napokon su na razglasu objavili da moramo ici prema avionu...bila san presretna...soo happy...bez staraca 8 dana...ludilo...avion je bia tesko smece...za ist su bili neki sugavi sendvici...jedino je kola valjala...sta se avion vise priblizava engleskoj nekako san bila sve vise uzbudenija...
al kad smo sletili na Gatwick...uzbudjenje je nestalo osjecala san se kao doma...cudno jel da..cekajuci kufere Luce me upoznala sa paulon,marinon,larom,petrom i nas 6 smo cilo vrime bile nerazdvojne...London je bia pred nama...cilo vrime smo govorile...ej ja san u Londonu a neman taj osjecaj...niko nije zna zasto...dosle smo u hotel sa 2 zvizde...a u sobi smo imale klimu,telefon,tv,dvd,peglu,aparat za kavu ma sve zivo...ludilo...okupile smo se u mojoj i larinoj sobi i pricale do ranih jutarnjih sati...sutra je sljedilo razgledavanje londona...big ben...westminster abbey...St.Pauls catedral...london eye...Buckingham palace...pa shoping u Harrodsu...sve skupo...lopine teske...zato nismo nista ni kupile...al smo dobro ogladnile i nas 6 zenskih i 4 muska poslali su u neki taljanski restoran u kojemu smo "jeftino prosli" oko 160funti ili 1600 kn za nas 10...pa da je valjalo nebi se zalili al ono...nismo nista pojili...odvratno je bilo...jedva smo docekali dolazak u hotel di smo napravili party...nismo ni spavali pa smo odma ujutro produzili do vlaka za Edinburg...4 ure u smrdljivon vlaku...tada san upoznala ozanu,franku i anteu...zenske su ok...metalke...izlaze na dom i imale smo dosta zajednickih tema tako da je vrime brzo proslo...kad smo napokon stigle...stvarno smo bile odusevljene edinburgon...grad je pre lip...savrsen...a tek ljudi...svi pakneri...al pravi...s irokezama...sarenih kosa... u martama...taj dan smo proveli u mcdonaldsu iz kojeg su nas potirali jel smo bile "dobre"zajebavale smo konobaricu misleci da nas ne razumi ....kad ona iz bosne...ma bas divno...3 dan smo isli za Highlands-srce skotske...ma to van je neka zapizdina ka nama Lika...vozili smo se cili dan...al u busu je bilo zakon...pricali smo s ovin muskima...legende...malo zbunjeni...al ono...zakon...opet smo dosli u neki hotel koji pari dvorac...cili drveni...doslovno staracki...mi smo bili jedini mladji od 55 god.tamo...i posto nismo mogli pricat bili smo prisiljeni otic isprid hotela i cilu noc igrat golf....zapravo tamo uopce nema noci..dobro aj ima al padne sunce oko 11 i pocinje svicat oko 3...ujutro nas je ceka bus za loch ness...isli smo vidit nessia...cudoviste...al njega nije bilo...prvo smo misli da smo ga vidili...al smo falili to je bila vodicka Sara...al covice isti su ...aj dobro nisu...mozda je Nessie malo lipsi...tek oko 9 uri smo dosli nazad u edinburg i odlucili smo spavat u istoj sobi...nas 6 zenskih i 2 muska...sve je bilo super...do negdi 4 ure kad nan je na vrata pokuca security...da pravimo nered...a mi smo samo pricali...a stas aj ti to njemu objasni najranije i to na engleski...pa smo popustili i otisli u svoje sobe...bili smo pre happy jer smo ujutro tribali ic u neki dvorac...shoping...kucu strave i u lov na duhove...kad za doruckon uleti nan nastavnik i rece ekipa iz 101 danas stoji u hotelu...ma super...al smo uspili nagovorit nastavnicu da idemo...jer da smo ostali u hotelu mi bi probili...taj dan je bia predobar...bilo nan je zakon...e da mi je opet sve to ponovit...i cin smo dosli u hotel isli smo u sobu jer nismo tili nikakva sranja...a i spavalo nan se....sutra dan je bilo....edinburg odlazimo...pozdravili smo sve one ljude koje smo vidjali i sjeli u vlak...i tako opet 4 ure od londona...brzo je proslo...jer smo svi bili na okupu...kad smo dosli u london otisli smo u oxford street u shoping...tila san kupit vansice i pitala san imaju li broj 41 a oni meni da ne drze male brojeve...ostala san posrana...otkad je 41 mali broj...i to je uz aute i ceste bia jos jedan dokaz da je london cili naopak...onda smo isli u sami centar u neki piccadily...pitaj boga...otisli smo u mcdonaldsa di smo upoznale neke srbe...pa u west end na pirate s kariba...posetali smo i po nothing hillu di se snimao film sa Julion Roberts i Hugh Granton....oko ponoca smo dosli u hotel di san ja osobno napravila tulum za svoj rodjendan...svi su se zajebavali a ja zaspala...ma bas divno...u 7 uri smo krenili na avion za split...zasto?...sve je tako brzo proslo...a nama se cinilo da se znamo cili zivot...ocjenili smo putovanje za 4...ramjenili brojeve mobitela i odlucili se ponovo sastat za misec dana...i dogovorili se da cemo dogodine otic opet 8 dana negdi al to u californiu...joj jedva cekan...oprostili smo se...i zadnji put posteno nasmijali frikiu i tinu jel su doputovali u kiltovima...i tako otisli svak na svoju stranu..............................................................................................................................................sve u svemu ovo bi tila ponovit...i tila bi da san jos 5 dana tamo...al jebiga u splitu san...opet sve po staron...dosada...joj skoro ce bit godina dana...mia znas!...joj spava mi se...neman volje izlazit...sprry za ovakav post...nije ni meni sve u njemu jasno...sve je izmisano...volin vas...i evo slikice....pozz
westminster abbey
big ben
london eye
smjena straze
tower bridge
trafalgar square
Buckingham palace
peron 9 3/4 kroz kojeg je Harry Potter
prosao za u Hogwards (mislin da se tako pise,a ako ne svatit cete)
glavni edinburski trg
kraljicin dvorac u skotskoj
opet neki dvorac u skotskoj
loch ness
atmosfera u busu
atmosfera u vlaku
atmosfera u sobi
u hotelu
ozana,duje i franka
mislin da bi to bilo to od slika...iman ih jos 300 al mi se neda vise stavljat...neman vrimena,,,iden lec...volin vas sve
Splite,more,bace,ekipo napustan vas...napokon...nemogu spavat od uzbudjenja...stalno se tresen cim pomislin da cu sutra u ovo vrime bit u avionu za pazite sad...LONDON...nemogu virovat...vec...a kada su jucer bili pregovori sa starcima oko odlaska...necete virovat al oni su mene nagovarali...naravno ne iden s njima...nisan luda...iden s ekipon iz skole stranih jezika...hehe tulumi...jos se iman spakovat...a to mrzin...mater ce opet pocet uzmi ovo,uzmi ono,nemoj zaboravi ovo...ma pusti me na miru...napokon cu se rijesit stare na 7 dana...a sta je najveca nesrica u ciloj ovoj srici...meni otac radi u Engleskoj....i vracamo se u iston avionu...al nadan se da ce on bit u biznis(kako bilo) klasi...al jebiga.........................
....................................................................................................................................................
joj osjecan neki pritisak u drobu...da da isti oni kojeg san imala prije ekskurzije,prije odlaska na MM koncert i prije odlaska na krstarenje...sritna san...e i tribala san ic danas na more al jebiga moran se ic oprostit s babon...hehe i dat ce mi bon od 500
...ma dobra je moja bakica...bas san sritna a i uzasno gladna...iden nesto prigrist.................................................................................................................................i necu pisat posteve do mog rodjendana....a to van je 27.....i obecavan objavit cu van slike....sve vas pozdravljan i vojin...ofkors...ocekujen puno komenta...hehe...
evo mene...pisen...napokon vise...ovaj post nece bit onako dubokouman kao prosli...ipak za to triba inspiracije....a meni je ravna 0...
u proslin postovima san stalno gadila neke ljude...zasto...zato jer mi na momente toliko dignu zivce da bi ih koknila...al ustvari...nisu toliko losi...zapravo...oni su ok...mozda bi mi bili bolji da nismo toliko razliciti...one nose suknjice...ja iskidane rebatinke...njima su na nogama stiklice meni marte ili starke....frizura im je uvik uredna i na mistu...a moja strsi na sve strane...dok one razmisljaju o momcima i gledaju kako ce nekoga zavest...ja smisljan planove kako utec iz kuce na neki koncert(sta se nikad nece dogodit)...njih je vise...ja san jedna...one vode...ja s njima mogu ic u sminkerske kafice...ma ne zalin se...al ja tamo nikoga zanimljivog nemogu vidit...sminkeri mi nisu privlacni...a sta bi bilo kad bi ja njih odvela u neki kafic di su meni slicni ljudi...svi bi poglede usmjeri na njih...neki bi mislili "jesu li ove falile kafic"...a neki bi samo pomislili "cajkure"...al one to nisu...one su samo iste kao i sve ostale...iako san uvik s njima ne zelin bit takva...zelin da se razlikujen...ma koliko god se mi druzile i di god izlazile nastojat cu uvik bit drukcija od njih...jer ja ipak mislin da san neshvacena umjetnica....
..................................................................................................................................................
ovaj post je dosa sam od sebe...ne znan zasto...valjda se ipak pojavila inspiracija...a mozda i nije...mozda je ovo samo dio mog misljenja...samo onaj mali dio koji moze stat na papir...ipak cu veliku vecinu nastojat zadrzati negdi u kutu svog mozga...
btw:nemojte se cudit ako bude jos postova u kojima gadin ljudi...ipak je to samo prolazno....
....................................................................................................................................
uskoro cu objavit par pikcrsa na blog...a ako ne pisat cu vam kad se vratin...pazite sad...LONDONA...a ludila brale...jedva cekan...
--PPPPPPPPP------
--PPPPPPPPPPP
--PPP-----PPPP
--PPP-----PPPP
--PPP----PPPP
--PPP-PPPPP
--PPPPPP
--PPP
--PPP
--PPP
--PPP
------OOOOO
----OOOOOOOO
--OOOO----OOOO
--OOO-------OOO
--OOO-------OOO
--OOO-------OOO
--OOO-------OOO
--OOO-------OOO
--OOOO----OOOO
----OOOOOOOO
------OOOOO
--ZZZZZZZZZZZZ
--ZZZZZZZZZZZZ
-------------ZZZ
-----------ZZZ
---------ZZZ
-------ZZZ
-----ZZZ
----ZZZ
---ZZZ
--ZZZZZZZZZZZZ
--ZZZZZZZZZZZZ
--ZZZZZZZZZZZZ
--ZZZZZZZZZZZZ
-------------ZZZ
-----------ZZZ
---------ZZZ
-------ZZZ
-----ZZZ
----ZZZ
---ZZZ
--ZZZZZZZZZZZZ
--ZZZZZZZZZZZZ
Sidin na postelji...gledan televiziju i ponekad bacin oko kroz prozor...gledan ljude..razmisljan...razmisljan o proslon litu...sta bi bilo,kad bi bilo...zelin vratit vrime i prominit neke stvari...izbjec neke ljude...jebiga to je proslost...proslost za kojon nikad nisan mislila da cu zalit...zelin opet sve ispocetka...zelin se opet uz zvuk Clasha gegat priko tvrdjave do Gripa...zelin sist na onu nasu crveno-zelenu klupu di jos stoje nasi potpisi...potpisi slavnog tad ex 7.b... buduceg 8(sada vec bivseg)...sve mi to nekako fali...pa cak i sk.igraliste koje preziren...fale mi neki odredjeni ljudi koje vise ni ne pozdravljan na ulici...zasto?...stare svadje...ne znan sta mi je...zeljela san da to lito traje zauvjek...da ne prestane...pitan se di su svi ti ljudi s kojima smo se druzili...koje smo vidjali...nema ih...kao da su propali u zemlju...odkad smo mi prestali izlazit u ulicu...ulica je zapustena...nema nikoga...okrugli stol stoji onako sam...niko vise ne sidi oko njega...mozda samo poneki starci...a tamo smo mi provodili najbolja lita...stvarali nova prijateljstva i sprdali se do kasnih sati...a bili smo jos mala dica...od 11 priko 12 do 13 godina...sa 14 smo svatili da smo odrasli i napustili to misto zauvik...sad mi je zaj...ne znan zasto al bas mi to sve fali...otisla san predaleko ...vracan se u mislima opet na proslo lito...na bace i briskulu koju su me ucili igrat al uzalud jos je neznan...na skakaonu i sve one starije likove koje smo upoznali...na utakmicu Hrvatska-Brazil...meni najbolju utakmicu na svitu...long story...vrime vrati me u 8misec 03 ili u 8 misec 05 godine...zelin opet sve to prozivit...ne zelin umirat od dosade...ka sad...to je proslost koje cu se uvik sjecati...sad me ceka buducnost,nova skola,ekipa...veselin se....al mi je i zaj da sve sta je ljepo kratko traje....sorry ako san vas spizdila s ovin poston...ni ja ne znan sta san tila rec...doslo je samo od sebe...sad opet sve iz pocetka...prebacujen se na kauc...slusan the clash....gledan slike iz razreda i razmisljan o tin sk.danima...
evo pisme koja mi je obiljezila proslo lito...ne znan zasto...al cin je cujen sitin se.... svega ....ovoga gori napisanog....
pozz
joj ljudovi kako san ja sritna...ono bas san sritna...PROSLA SAN PRIJEMNI u grafickoj i to sa 60 bodova od mogucih 60 naravno...al san bila treca jer su ovi isprid mene imali vise bodova iz osnovne...a sve se to zbraja...tako san ja imala sve skupa 107 bodova...ljudi svih vas castin slajicen (nemojte ovo svatit ozbiljno,to se samo tako kaze)...sutra se iden upisat...i ovo vam je moja buduca skola koju ja nazivan svemirskin brodon
ta skola je zakon jer se u njoj nalaze jos kemijska i gradjevinska skola i prirodoslovna i III.gimnazija iliti mioc...tako da ima miljardu ljudi ...a tek sexsica...i jos ima kavez s ticama...koje naravno lete po skoli...sad bas jedva cekan 9 misec...
a sta se tice lita pa mislin da mi postaje sve zabavnije...bas san neki dan isla na more...koji je gust igrat na picigin...i smijat se Mii jer se boji trave...a najveca shema je gledat nase muske iz ex. razreda kako bize od brdjanina (za one koji neznaju to su likovi koji zive u kvartu brda) jer ti ne vole muske s dugon koson pa ih oce pribit...a stas kad su ovi jadnici...papci...pickice...ali ce mi ipak oni falit dogodine...aj necu vas vise tlacit...kasno je...iden lec...a sta da van jos recen nego da san bas ono SRITNA....i sve vas pozdravljan i kissan do sljedeceg posta...pozzzz
Ejla ljudovi...sta ima u vas...evo ja san van taman dosla iz istre i vec umiren od dosade,jer ove zenke nece izac i sad vi recite da je u splitu zanimljivo...zapravo kako kome...al ja iman srice tako da je meni uzasno dosadno...tupilo tesko
Blazena istra...to je raj na zemlji...lezis u vrtu...cokas one velike trisnje i visnje sa stabla...ono uzivas dok te komarci ne pocmu bost,a onda se nasmrdis nekin sprejen od kojeg ti se ni rodjena mater ne bi priblizila...e onda cekas oce li te zvat vanka...ako te zovu ka i mene...hehe upoznas nove ljude kojima se stalno smijes jer ih ne kuzis nista...a i oni se tebi smiju iz istog razloga....tako san ja upoznala very i
valu ...i jos neke ljude kojima se nesican imena...uglavnon bilo mi je puno zanimljivije nego u splitu...joj ja se nesican kad san zadnji put u splitu ostajala priko ponoci ka ova dva dana u istri...e jedva se cekan tamo vratit...najvjerovatnije s nekon iz razreda...sa silvion i k.jom necu sigurno...mozda s mion ako je mater pusti u sta sumljan,al uvik je tu suncica koja moze ic...pa da se i ja jedan put zabavin kako triba...i da vise neslusan ove kokoske iz ex.razreda i njihove izjave..“meni je dosadno,di cemo“, “ti odluci sve jedno mi je“,“amo ic u kafic il amo se vozat busevima“,“daj odrasti vise,bas si nedokazna“ bla bla bla bla...odjeb...joj kako su one naporne...al ono bas naporne...nisu vise ka sta su nekad bile...a stas ljudi se mienjaju...
E i jos nesto ....sutra mi je prijemni za graficku u 9 ...joj ko ce mi se dignit...aj drzite mi fige...moran upast u tu skolu...jel ako ne ond aidenu neku privatno...a ja to ne bi....smrc
Hehehe kiss svima
..meni je jako zao sta vas moran tlacit sa nekin svojin pizdarijama al ja stvarno moran ispucat svoju mrznju negdi...evo pocinjen i pripremite se na gadjenje nekad davno svojin jako dobrih ako ne i najboljih prijateljica...pocetak-dakle ja san stvarno bila glupa kad san se sprijateljila sa Silvion i K.jo-m...tj. najvecim mogucim kuckama na ovome svitu...kad stvarno mislis da su ti dobre prijateljice onda te ono brutalno zajebu...ogovaraju...koje su to droljetine...da bog da in se dica igrala u strujnon krugu...MRZIN IH...kad su skupa onda ogovaraju sve oko sebe...a kad je jedna samo s menon vani...onda se medusobno ogovaraju...stvarno su dvolicne...silvia slini za mion,a kedjo slini za silvion...jebate one ovise jedne o drugoj....kako mi to ide na zivce...zasto nemogu bit svaka osoba za sebe ,a one pare sijamski blizanci...evo sad cu ih ja lagano ogovarat pa cu ispat kucka,al jebiga ucila san od najboljih
SILVIA-ona van je jedna invalidna,gluva,glupa,smotana,dosadna,umisljena i da ne nabrajan dalje...covice ja vece drolje nisan vidilia...mrzin je...zapravo ona je savrsena i nema ni jednu manu...ona vrvi od vrlina...i da san ja na njenon mistu ja bi se ubila...jer je njen zivot jedna velika dosadna drama i u kojoj nebi bas volila glumit...
Btw:znan da ces ovo procitat kad tad...al meni je jako zao sta se ne mozes izrazit u komentarima...tebi je to jednostavno zabranjeno...ajde odkefaj s bloga
K.jo:e pa ona van je normalnia od silvie al to ne znaci da je ne mrzin...nije ona bas tolika kucka...al kucka je ,naravno... ona je totalno slampava i glupa prije svega al uopce nije dosadna za razliku od silvie...al meni se pari da je silvia njoj uzor..tako da joj sve vise nalikuje...al ono ipak je mrzin!!
Eto tako ljudi moji sada vidite da u mom zivotu nije sve bas tako bajno...ma nije nista...samo zelin da mi ovo lito prodje i da vise nikad ne progovorin s ovin kuckama gori...i da van iskreno kazen nece mi ni malo falit...vise cu zalit za zizkom,tomekon,alebicen pa cak i papicen...jer su mi te kuje unistile sve planove za ovo lito a bile su mi jedine normalne prijateljice s kojima san mogla izac vanka,zajebavat se i naravno umirat od dosade....
Ajd ljudovi cuvajte se kucka i svih ostali glupih ljudi koji kruze ovon planeton...u suprotnon necete se bas dobro provest...virujte meni jer san ja svakakva sranja dozivila
pozz
